Sveti Gerrard Majella
Iako je bio samo brat laik, Gerard Majella postigao je veliku svetost, toliku da su vjerski poglavari posvjedočili da on, ne samo da nije počinio nijedan smrtni grijeh, već da nisu mogli otkriti da je ikad počinio bilo kakav grijeh
Rodio se 6. travnja 1726. godine u Muro Lucanu u Napulju. Otac mu je umro kad je imao 12 godina, ostavivši obitelj u velikom siromaštvu. Majka je Gerarda poslala svome bratu da nauči krojački zanat i tako pomogne obitelji. Ujak ga je zaposlio kod svoga prijatelja, koji je dječaka fizički maltretirao. Dječak je šutio, jer se želio poistovjetiti s Isusom Raspetim. Želio je ući u red braće kapucina, ali ga je loše zdravlje spriječilo u tome. Napokon, 1749. godine primljen je u Kongregaciju Presvetoga Otkupitelja – redemptoriste. Pomagao je redovnicima kao sakristijan, vrtlar, bolničar i portir.
Jedna trudnica ga je krivo optužila da je otac njezina djeteta. Zbog toga se povukao u izolaciju, a ta žena je kasnije priznala da je lagala. U oporuci na ceduljici, napisao je: “Božja volja je ispunjena, kako Bog želi i koliko Bog želi.”
Iako je umro od tuberkuloze sa samo 29 godina, 16. listopada 1755., i iako je bio samo brat laik, postigao je veliku svetost, toliku da su vjerski poglavari posvjedočili da on, ne samo da nije počinio nijedan smrtni grijeh, već da nisu mogli otkriti da je ikad počinio bilo kakav grijeh! Sv. Gerard je postao poznat po svojim čudima, ozdravljenjima, milosrđu, ekstazama, poniženjima, molitvama, čistoći, pokornosti, revnosti za duše, rasuđivanju duša, prodiranju u srca, ulivenom znanju, proročanstvima, poznavanju događaja na daljinu, moći nad prirodom i nad ljudskim srcima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Blaženim ga je proglasio 29. siječnja 1893.godine papa Lav XIII.,a dvanaest godina kasnije proglasio ga je svetim papa Pio X., 11. prosinca 1904. godine.
Prva crkva njemu u čast podignuta je u Novom Zelandu 1908. godine.
Zaštitnik je: djece, mladih, trudnica, djece kojima prijeti pobačaj, lažno optuženih ljudi.
Molitva trudnica sv. Gerardu
O veliki sveti Gerarde, ljubljeni slugo Isusa Krista, savršeni primjeru našeg krotkoga i poniznoga Spasitelja i posvećeno dijete Majke Božje: zapali u mom srcu tu iskru nebeske vatre ljubavi koja je sjajila u tvom srcu i učinila te anđelom ljubavi. O veliki sveti Gerarde, zbog toga što si, kada si poput svog Božanskog Učitelja lažno optužen, bez mrmljanja i pritužbi podnosio klevete zlih ljudi, Bog te podigao na čast oltara kao zaštitnika trudnica. Sačuvaj me od opasnosti i prevelikih bolova tijekom poroda i štiti dijete koje sada nosim kako bi ono moglo vidjeti svjetlo dana i primiti svetu vodu krštenja, po Gospodinu našem Isusu Kristu. Amen.
Sveci Katoličke Crkve | Bitno.net
Sveti Padre Pio
Sveti Padre Pio ima posebnu ulogu zaštitnika nerođene djece jer mu je tu povlasticu potvrdila sama Blažena Djevica Marija. Priča počinje 1905., mnogo ranije nego što je Padre Pio postao poznat po Kristovim ranama i duhovnim darovima.
U to je vrijeme bio u sjemeništu i nalazio se u skromnom samostanu Sant’Elia a Pianisi u južnoj Italiji. Tada, dok je još bio brat Pio, odmah je poslao svojem duhovniku, o. Agostinu, pismo o neobičnom duhovnom susretu.
Pismo je 75 godina kasnije ušlo u dokumentaciju koja je prezentirana Vatikanu prilikom procesa kanonizacije Padre Pija. Brat Pio napisao je što se dogodilo: ‘Prije nekoliko dana imao sam nevjerojatno iskustvo. Oko 11 sati navečer (18. siječnja 1905.) brat Anastasio i ja bili smo na koru. Odjednom sam se našao u palači vrlo bogate obitelji. Tamo je otac obitelji umirao u krevetu dok se, istovremeno, trebala roditi njegova kći. Tada mi se ukazala Blažena Majka i rekla: ‘Povjeravam ti ovo nerođeno dijete da se brineš o njemu i štitiš ga. Iako će ona postati dragocjeni dragulj, sada još nema oblik. Oblikuj je i ulašti. Učini je sjajnom koliko god možeš jer jednog dana ja se želim ukrasiti njome.’ Uzvratio sam: ‘Kako je to moguće? Ja sam samo siromašan sjemeništarac i čak ne znam hoću li imati radost i sreću postati svećenikom. Ako i postanem, kako ću se moći brinuti o djevojci jer ona je tako daleko?’ Blažena Majka me opomenula: ‘Ne sumnjaj u meme! Ona će doći k tebi, no prije ćeš je sresti u bazilici sv. Petra u Rimu.’
Ovo se pismo Padre Pija smatra vrlo važnim jer je prvi dokument koji potvrđuje nadnaravni dar bilokacije koji mu je Bog udijelio. Ipak, u današnjoj bitci protiv pobačaja još jedan aspekt pisma dobiva dodatnu važnost. To su riječi Blažene Djevice bratu Piju: ‘Povjeravam ti ovo nerođeno dijete da se brineš o njemu i štitiš ga.’
Može li biti veća preporuka da Padre Pio bude poseban zaštitnik nerođene djece od riječi koje mu je uputila sama Gospa? Povjerila je brigu o djetetu koje je još bilo u majčinoj utrobi, a čiji je otac umirao, mladom sjemeništarcu, budućem kapucinu koji je postao jedan od najvećih svetaca u povijesti Crkve. Nadalje, Blažena Djevica djevojčicu koja se trebala roditi nazvala je ‘dijete’: nije bila ‘nakupina mesa’ ili ‘grumen tkiva’, čiji bi se život u današnjem svijetu gnjusno mogao prekinuti pobačajem.
Užasavanje Padre Pija nad pobačajem jasno je u jednoj od biografija o svecu (Padre Pio: True Story) zapisao Bernard Ruffin. On je intervjuirao gospodina Alberta Cardonea kojemu je o susretu u ispovjedaonici s Padre Pija svoje svjedočanstvo ispričala jedna žena.
Naime, nakon što je nabrojala sve grijehe koji se mogla sjetiti, svetac joj je rekao: ‘Pokušaj se prisjetiti još jednog grijeha’. Odgovorila mu je da joj ništa ne dolazi u sjećanje pa joj je Padre Pio kazao da se uspne na brdo i ispod križa na njegovu vrhu izmoli 15 Zdravomarija i Očenaša kao pokoru. Nakon što je to učinila, ponovno je ušla u ispovjedaonicu, a svetac ju je ponovno pitao sjeća li se tog određenog grijeha. Odgovorila je kako je sve ispovjedila, no Padre Pio je rekao: ‘Ne, još se uvijek ne sjećaš svih svojih grijeha.’
Ponovno ju je poslao na brdo pod križ i isti se scenarij dogodio tri puta – ničeg se drugog nije mogla sjetiti. Konačno, Padre Pio glasno je rekao: ‘Znaš li da je on mogao postati dobar svećenik, biskup ili čak i kardinal?’ Jedna se žena rasplakala, napominjući kako nije znala da je pobačaj koji je učinila grijeh. Svetac ju je upitao: ‘Kako misliš da to nije grijeh? To je ubojstvo!’ Žena mu je rekla kako joj nitko osim majke nije rekao da je pobačaj grijeh, a zatim je kazala Padre Piju kako je mogao reći da je njezino dijete moglo postati svećenik ili kardinal. Svetac je odgovorio ponavljajući isto: ‘Pobačaj je grijeh, veliki grijeh!’
Drugim riječima, nije važno što bi to pobačeno dijete u životu moglo postati. Svjedočanstva napisana o životu Padre Pija često se dotiču i parova koji su ga pitali za zagovor kako bi postali roditelji. Jedno od tih svjedočanstava je i sljedeće: ‘Tijekom ispovijedi, osim drugih stvari, rekao sam mu kako imam veliku želju postati otac. Bio sam oženjen tri godine, no moja supruga nije mogla zatrudnjeti. Posjetila je mnoge eminentne specijaliste koji su nam kazali kako se moramo pomiriti s činjenicom da ne možemo postati roditelji. Nije bilo druge nego zamoliti Padre Pija da izmoli čudo, pa sam to i učinio. On mi je odgovorio: ‘Neka te to ne brine, jer ćeš za godinu dana postati otac.’ Iako sam shvatio da je to suprotno nalazima liječnika, moje se srce ispunilo radošću. Kao što je Padre Pio i rekao, godinu dana kasnije, 1944., postao sam otac predivne djevojčice.’
Važno je napomenuti kako Padre Pio nikada sebi nije pripisivao zasluge za čudesa koja su se dogodila, nego uvijek Bogu i Djevici Mariji. Znao je, prije negoli je dijete rođeno, hoće li biti dječak ili djevojčica. Prema jednom svjedočanstvu, jednom su policajac i njegova trudna supruga posjetili samostan. Policajac je upitao sveca koje ime dati djetetu kada se rodi.
Neka se zove Pio!
-A što ako bude djevojčica?
Rekao sam, neka se zove Pio!
Kako je na svijet došao dječak, kako je svetac i rekao da će doći, novorođenčetu su nadjenuli ime Pio. Dvije godine kasnije isti je policajac došao u San Giovanni Rotondo upitati koje ime dati drugom djetetu koje su supruga i on iščekivali.
Nadjenite mu ime Francesco.
-Ali, Padre, priznajem da ste zadnji put bili u pravu, no što ako se rodi djevojčica?
Svetac mu je samo odgovorio: Malovjerni!
Članak je preuzet uz dopuštenje sa stranice: padrepio.hr
Sveta Ivanka (Gianna) Beretta Molla
U 39. godini bila je trudna s četvrtim djetetom. Liječnici su joj za vrijeme trudnoće dijagnosticirali cistu na jajniku i predlagali joj da pobaci, kako bi je mogli operirati. Izjavila je: “Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte, izaberite dijete, inzistiram. Spasite ga.”
Ime Ivanka hrvatska je inačica njezina imena Gianna. Bila je deseto od trinaestero djece. Dva brata postala su svećenici: Enrico je redovnik kapucin (redovničko ime fra Alberto) i liječnik, misionar u Brazilu; a Giuseppe je svećenik i inženjer u biskupiji Bergamo u Italiji. Njena sestra Virginia bila je časna sestra kanizijanka, te je i ona kao liječnica djelovala u misijama u Indiji. Za vrijeme studija radila je sa siromašnim i starim ljudima. Završila je fakultet u Paviji, u Italiji i postala liječnica. Naknadno je specijalizirala pedijatriju i radila s majkama, bebama i starijim ljudima. Bila je aktivna vjernica i zaljubljenica u skijanje. Razmišljala je o tome da postane časna sestra, ali se ipak udala za ing. Pietra Mollu 1955. g. Rodila je troje djece: Pierluigija, Mariolinu i Lauru i nastavila liječničku karijeru. Redovito su u obitelji molili krunicu i čitali Bibliju.
U 39. godini bila je trudna s četvrtim djetetom. Liječnici su joj za vrijeme trudnoće dijagnosticirali cistu na jajniku i predlagali joj da pobaci, kako bi je mogli operirati. Izjavila je: “Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte, izaberite dijete, inzistiram. Spasite ga. ”
Suprug Pietro je cijelo vrijeme bio uz nju, tješio je i davao joj podršku. Ujutro 21. travnja 1962. rodila je zdravu djevojčicu Giannu Emanuelu. Liječnici su se borili za život njene majke Ivanke, ali je sedam dana nakon poroda, u neizrecivoj boli i nakon ponovljenih usklika “Isuse, ljubim Te, Isuse, ljubim Te”, preminula u bolnici u Monzi.
Njezin pogreb bio je prigoda duboke boli, vjere i molitve. Pokopana je na groblju u mjestu Maseru (4 km udaljeno od grada Magente). U nedjeljnom Angelusu od 23. rujna 1973. godine, opisao je papa Pavao VI. njezin akt kao “svjesno posvemašnje predanje” .
Brzo se proširio glas o njezinoj žrtvi iz ljubavi prema nerođenom djetetu i svetosti. Mnogi su hodočastili na njezin grob, a i brojna su svjedočanstva drugih žena koje su u teškim trenucima poroda ili trudnoće zazivale Ivanku da ih zagovara, i teškoće su čudesno prošle. Stoga je pokrenut postupak njezine kanonizacije. Proglašena je blaženom 24. travnja 1994. god. tijekom Međunarodne godine obitelji. Papa Ivan Pavao II. je 16. svibnja 2004. godine proglašava svetom, uz prisustvo njezinog tada 92-godišnjeg supruga i djece.
Ovu izuzetnu ženu opisuju kao sveticu naše svakodnevice, njezina poduka ima temeljno životno značenje za obitelj kao prvu zajednicu, gdje se upija ljubav, vjera, ćudoredne vrijednosti. Posljednje dijete, Gianna Emanuela, krenula je majčinim stopama i danas je također liječnica u Italiji, dok je Laura, drugorođena kćerka, ekonomistica, koja ujedno surađuje s katoličkom udrugom »Voglio vivere« kojoj je cilj promicanje poruka sv. Ivanke Berette Molla.
U župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom u Gorskom kotaru postavljena je i posvećena slika sv. Ivanke, a na kraju svečane mise otkrila ju je kćerka pokojne svetice, Laura Molla.
Spomendan joj je 28. travnja.
Sv. Ivanka je prva liječnica koja je proglašena svetom i zaštitnica je trudnica, djece i promicatelja kulture života.
Molitva sv. Ivanki
Sveta Ivanka, uzorna majko i ženo, koja si žrtvovala svoj život da bi tvoje dijete moglo živjeti, čuj našu molitvu, danas kada toliki zaziru od života, kada nerođeni nemaju gotovo nikakva prava, kada mnogi zagovaraju pobačaj i ostale oblike nasilja nad životom. Molimo za trudnice u poteškoćama, molimo za nerođene u opasnostima pobačaja, za očuvanje obitelji i bračne ljubavi. Ti, koja si nam veliki primjer i ohrabrenje, pomozi da prihvatimo svoj križ i gledamo uvijek u Isusa, koji je Život i Ljubav. Neka nas nada vječne radosti, održi u činjenju dobra i izbjegavanju zla. Amen.
Pripremio: Francisko Pavljuk | Bitno.net